Bijeli sljez (Althaea officinalis)

Bijeli sljez (Althaea officinalis L.) je zeljasta trajnica iz porodice sljezovki (Malvaceae), poznat i po nazivu ljekoviti sljez. Stabljika dostiže visinu do jednog metra, ispunjena je srži, ukrašena barunasto-bijelim, jajolikim listovima, spiralno raspoređenim. Odozgo, grupiraju se u troje, dok su odozdo podijeljeni na pet neravnomjerno nazubljenih dijelova.

Stabljika se odrvenjuje pri dnu. Nakupine bijelih ili svjetlo ružičastih cvjetova izlaze iz pazušca listova na vrhu stabljike i grana. Ovi cvjetovi imaju pet spojenih latica, mnogo prašnika i tučak od 10 listića. Biljka je bez mirisa, a ukus joj je sluzav.

Raste u vrtovima, na vlažnim livadama, uz rubove putova i polja, na obalama rijeka i bilo gdje gdje je tlo lagano i vlažno, poput muljevitih riječnih naslaga, pokazuje veliku prilagodljivost prema svojem staništu.

Šta sadrži bijeli sljez

Biljka bijeli sljez je iznimno bogata hranjivim tvarima: sadrži otprilike 75% ugljikohidrata, oko 2% asparagina, 1,5% masnog ulja, 10% saharoze, 30-35% sluzi, približno 30% škroba, oko 10% pektina, nešto invertnog šećera, betaina i fosfata. Osim toga, sluz u hladnoj vodi se rastavlja na glukozu, galaktozu i ksilozu.

Kada se bere bijeli sljez

Tijekom cvatnje, od juna do septembra, bere se lišće i cvijet. Korijen, najljekovitiji dio biljke, beremo u listopadu, kada ima najviše sluzi. Nakon pranja korijena, uklonimo vanjski sloj, uzdužno ga prerežemo i brzo osušimo. Kad je gotovo potpuno suh, sitno ga narežemo. Mora ostati potpuno bijel.

Ljekovita svojstva bijelog sljeza

Bijeli sljez poznat je u tradicionalnoj medicini kao biljka s brojnim ljekovitim svojstvima. Njegov korijen, lišće i cvjetovi bogati su sluzi koje djeluju umirujuće na sluznice, stoga se često koristi za ublažavanje simptoma kašlja, upala dišnih puteva i probavnih organa. Također, bijeli sljez može pomoći u liječenju upale mokraćnih puteva, proljeva i bolesti bubrega.

Osim toga, bijeli sljez pokazao se učinkovitim i u tretmanu kožnih problema, poput iritacija, opeklina i rana, zahvaljujući svojim antiupalnim i antimikrobnim svojstvima. Također, koristi se za ublažavanje hemoroida i ulceroznih stanja. Ukratko, ljekovita svojstva bijelog sljeza čine ga svestranom biljkom u prirodnoj medicini.

Bijeli sljez kao lijek – Priprema, primjena i djelovanje

Bijeli sljez je vrlo poštovana biljka u fitoterapiji, prepoznata po svojim brojnim ljekovitim svojstvima. Od njenog korijena, lišća do cvjetova, svaki dio biljke ima potencijal za izradu različitih ljekovitih pripravaka.

Čaj od bijelog sljeza jedan je od najčešće korištenih pripravaka, poznat po svom umirujućem i blagotvornom učinku na dišne i probavne organe. Njegova priprema je jednostavna

Priprema čaja od bijelog sljeza

Priprema čaja od bijelog sljeza razlikuje se od pripreme drugih čajeva kako bi se zadržala njegova ljekovitost. Da biste ga pravilno pripremili, slijedite ove korake: Ulijte 2,5 dl mlake ili hladne vode preko 2 kašike korijena bijelog sljeza. Ostavite smjesu da odstoji minimalno sat vremena, idealno dva, kako bi se proizvela dovoljna količina sluzi. Potom, blago zagrijte čaj, dodajte malo meda i uživajte u njemu tri puta dnevno.

Čaj za upalu grla, jednjaka i dušnika

U borbi protiv upale grla, jednjaka i dušnika, priprema se specifičan čaj: 3 velike kašike mješavine od 50 g narezanog korijena bijelog sljeza, 30 g korijena sladića (Glycyrrhiza glabra), 10 g korijena ljubice (Viola odorata) i 40 g lišća podbjela (Tussilago farfara) kuhaju se 10-15 minuta, zatim se to procijedi i ponovo kuha s 3 velike kašike meda. Piju se 2-3 šolje dnevno.

Čaj za bolesti dišnih organa, promuklost i katara probavnih organa

Za bolesti dišnih organa, promuklost i katara probavnih organa, mješavina od 50 g korijena bijelog sljeza, lišća breze (Betula alba), kruške (Pirus communis), medvjeđeg grožđa (Uvaursi), kadulje (Salvia officinalis) i preslice (Equisetum arvense) popare se sa ½ l ključale vode i nakon stajanja od 2-3 sata procijedi. Pije se 4-5 puta dnevno po 1 šolja.

Priprema sirupa od bijelog sljeza

Za pripremu sirupa od bijelog sljeza potrebno je 50 g njegovog korijena namočiti 12 sati u 3 dl vode sobne temperature, zatim procijediti, dodati 1 kg meda ili sirupa od maline, višnje i ribizla, te smjesu staviti na hladno mjesto, budući da se brzo kvari. Zbog toga se sirup uvijek priprema svježe i samo u količinama koje su potrebne za jedan dan. Preporučuje se uzimanje sirupa svaka 2 sata po 1 velika kašika.

Macerat i čajevi protiv upale mokraćnih puteva

Priprema macerata od bijelog sljeza

Uzmite 1-2 velike kašike sitno izrezanog korijena bijelog sljeza i namočite u 2-4 dl hladne vode 2-3 sata, uz povremeno mućkanje. Na ovaj način ekstrahiramo samo sluz iz korijena. Bitno je ne kuhati ni popariti korijen, jer tada izlazi škrob koji tekućinu čini gušćom, mutnom i pokvarljivom, smanjujući pritom i njegovu ljekovitost. Sluz bijelog sljeza je blago sredstvo protiv upala sluznica mokraćnih, spolnih, dišnih i probavnih organa. Koristi se i za klizme, a često ulazi i u sastav nekih prsnih čajeva.

Čaj protiv upale mokraćnih puteva

Za ublažavanje upala mokraćnih puteva priprema se čaj od 4 velike kašike mješavine od po 50 g korijena bijelog sljeza, lišća breze (Betula alba), kruške (Pirus communis), medvjeđeg grožđa (Uvaursi), kadulje (Salvia officinalis) i preslice (Equisetum arvense). Mješavinu prelijemo s ½ l ključale vode i ostavimo da stoji 2-3 sata, nakon čega se procijedi. Pije se 4-5 puta dnevno po 1 šolja.

Čaj protiv proljeva

Za borbu protiv proljeva pripremamo čaj od 5 velikih kašika mješavine od po 50 g korijena, lišća i cvijeta bijelog sljeza, lišća podbjela (Tussilago farfara), crnog sljeza (Malva silvestris), kupine (Rubus fruticosus) i metvice (Mentha piperita). Mješavinu prelijemo s 1 l ključale vode i ostavimo poklopljeno da stoji 3 sata. Nakon toga se procijedi i pije nezaslađeno umjesto vode. Dodamo li toj mješavini još 50 g kamilice, može se dati i djeci.